[vc_row][vc_column width=”4/5″][vc_column_text]

Križnica

[/vc_column_text][vc_gallery type=”image_grid” images=”4167,4168,4169,4170,4171,4172″ img_size=””][vc_column_text]

Križnica je jedino naselje na području općine koje se nalazi na lijevoj obali rijeke Drave i koje okružuje granica s Mađarskom. U stvari, Križnica se nalazi između navedene granice i rijeke Drave i ovdje rijeka svojim vijuganjem stvara oblik dlana sa pet prstiju. Osim nje, na području općine nalazi se još četiri naseljena zaseoka ili konaka, kako ih se nekada zvalo. To je Đuretina, koja se nalazi na sjevernom dijelu općine pored kanala Struga ili Kopanjeka koji se tu ulijeva u Dravu, zatim, Banov Brod koji se nalazi na kraju Dravske ulice. Šašnato Polje ili Šukale, smješteno je nedaleko rijeke Drave prema ulici Pavleka Miškine i predjelu Lenišća, dok se Brestić nalazi pored same rijeke i to nešto južnije od skele i visećeg mosta.

O ovim zaseocima se dosta malo zna pa koristim ovu priliku za nešto konkretnije reći o njima. Svi ovi navedeni zaseoci danas su dosta mali, dok u prošlosti nije bilo tako. 1885. godine prostor današnje Križnice obuhvaćao je oko 890 jutara zemljišta, mahom šuma. Osim Križnice, u prekodravlju se tada spominju dijelovi naselja Franjićeva jada i Uska luka, te imanje grofa Šomšića.

Tadašnja Imovna općina đurđevačka (IOĐ) imala je puno problema sa šumama koje su se nalazile na lijevoj obali rijeke Drave. Krajem 1870-ih godina, u vrijeme nakon ukidanja Vojne krajine i formiranja IOĐ, šume oko današnje Križnice su bile teško dostupne, odnosno teško se drvo čamcima prevozilo prema Pitomači. Stoga su ih već tih godina vlasti počele prodavati ili davati u zakup. Najveći zakupnik od početka 1880- ih bila je obitelj Prinke iz Baboče koja se raznim nasljeđivanjima i rodbinskim vezama, do sredine 19. stoljeća domogla dijela imanja i grofovske titule obitelji Šomšić (Somssich) iz Baboče (porijeklom iz Šoprona u zapadnoj Mađarskoj), gdje i danas stoji dvorac obitelji Prinke koja je iz navedenih razloga povremeno koristila i grb grofova Somssich. Kako je obitelj Prinke imala posjede i u susjednoj Mađarskoj, a iskorištavanje šuma bio je unosan posao, Ignac i kasnije sin Aleksandar (Šandor) Prinke zakupljuju iste od IOĐ-e, a zatim i kupuju gotovo cijelu ranije navedenu površinu šuma i zemlje (oko 890 jutara), u i oko današnje Križnice, a krajem 1870-ih ovdje naseljavaju radnike i njihove obitelji te, krajem 1880-ih, grade manju kuriju, odnosno upravnu zgradu na mjestu današnjeg ugostiteljskog objekta „Dravska iža“ (obitelji Fabčić) u Križnici, od koje dijelovi postoje i danas. Do 1880., u Križnicu, odnosno Usku luku i Franjićevu jadu te dio imanja grofa Šomšića, doseljeno je 174 stanovnika, uglavnom iz Mađarske. U popisu od 1870. Križnica se ne spominje niti u kojem naseljenom obliku. Osim što su bili zakupnici šuma, grofovi Prinke bili su i lovozakupnici na takozvani in solidum način i to lovišta u današnjoj Križnici jer još nisu postojala lovačka društva. Ignac (1810. – 1903.) i Šandor (Aleksandar, 1844. – 1923.) Prinke pokopani su na groblju u nedalekoj mađarskoj Baboči. Ignac je imao i kćerku Mariann Györkiné Prinke (1856. – 1920.). Njihovi nasljednici su 1939. godine relativno povoljno prodali i dvorac u Baboči, kao i cijela imanja, koja su imali i to državi, a dijelom i radnicima koji su radili na imanjima (ovdje se podrazumijeva i dio imanja u Križnici). Prinkeov dvorac u Baboči do 1983. bio je škola, a kasnije je pretvoren u muzej i turističku atrakciju.

Križnica svoj nastanak, na neki način duguje navedenoj obitelji Prinke, međutim, samo u promotivnom smislu. Povijesna istina je čudna i potpuno drugačija. Naime, još do oko 1760. godine mnogo šuma i zemljišta na prostoru današnjeg prekodravlja, koje je tada bilo na desnoj obali toka rijeke, uspjeli su kupiti krajišnici iz Otrovanca i možda Sedlarice, i to na danas još neobjašnjen način. Prema tome, današnja je Križnica u direktnoj vezi s Otrovancom. Navedena Franjićeva jada, a tu je i Tišljarova jada, u stvari je dobila ime po vlasnicima toga dijela prekodravlja, obiteljima Franjić i Tišljar.

Godine 2003., zahvaljujući prvenstveno zaljubljeniku u prirodu i Križnicu, Stipi Loziću Baškaradi (1940.-2004.) asfaltiran je put od visećeg mosta do centra Križnice. Njemu u čast, asfaltirani dio ceste od mosta do centra Križnice, prozvan je Lozićev put. Godine 1999., zaslugom pitomačke obitelji Grgačić, u Križnici je  izgrađena kapela svetoga Antuna, a 1998. u registar je upisano DVD Križnica. Škola u Križnici otvorena je 1938. u jednoj prostoriji nekadašnje staje posjednika Prinkea, dok danas škola u tom mjestu ne radi, već djeca odlaze u Pitomaču.

Križnica je danas turističko mjesto, a rijeka Drava i neke okolne površine su zaštićeno područje prirode. Križnica je u stvari kultivirani krajolik s naseljem. Ovdje Drava čini meandre na malom prostoru, u velikim zavojima kakvih nema od Austrije do ušća u Dunav. Izolirani je prostor, a Drava se prelazi skelom i nema kopnene veze osim visećeg pješačkog mosta, koji je izgrađen 1967./68. godine u dužini od 250 metara. Stari tok rijeke Drave i vode stajaćice su staništa za mnoge vrste riba. Križnica je bogata i ugroženim i zaštićenim vrstama ptica. Osim nje, u okvir zaštićenih krajolika ulazi i Jelkuš, Širinski otok i močvarno stanište Vir, na čijoj se zaštiti počelo raditi još 2000. godine. U program preventivne zaštite regionalnog parka Područje rijeke Mure i Drave Križnica, spomenuta područja ušla su 2008. godine, a danas se nalaze u sastavu Regionalnog parka Mura-Drava te Prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav proglašenoga od UNESCO-a.

Đuretina i svi ostali zaseoci u današnjem obliku nastali su sredinom 18. stoljeća radi iskorištavanja šuma, livada i obradivog zemljišta. U tijeku 18. i 19. stoljeća, na potezu Đuretina – ulijevanje Struga u Dravu, te Brestić i Banov Brod – uzimajući u obzir promjene toka rijeke, ovdje se nalazilo i više mlinova, odnosno vodenica, što je također doprinijelo naseljavanju zaseoka. Godine 1913. Pitomača ima 5 konaka/zaseoka u kojima živi ukupno čak 637 žitelja. Tada se navode konaci: Brestić sa 68 stanovnika, Đuretina (Gjuretina) sa 321, Kalilo sa 18, Križnica sa 179, i Pustoš sa 51. Šašnato Polje je danas u stvari pitomačka ulica prema rijeci Dravi, a Banov Brod prostor gdje se nalaze šume te skela i viseći most za Križnicu i u biti nema stalno nastanjenih kuća. U popisima stanovništva posljednjih desetljeća ovi zaseoci upisuju se u sklopu naselja Pitomača.

Samo po sebi, ime Križnica asocira na prostor gdje dolazi do križanja nečega, a u ovom slučaju su to šume, razni poljski putovi i vode. O porijeklu imena Đuretina postoji nekoliko verzija, a niti jedna nije dovoljno uvjerljiva, jer se toponim Đuretina (Gjuretina) spominje još u karti iz 1780. godine. Stoga možemo samo nagađati podrijetlo imena, a vjerojatno će istraživanja u budućnosti to razjasniti. Kalilo, Brestić, Jada i Šašnato Polje dobili su imena po izgledu i konfiguraciji terena. O prostoru današnje Đuretine imamo nekih podataka iz 1865. – 1869. godine kada se na jednoj krajiškoj karti, te katastarskim kartama, navodi da je Gjuretina – ne samo prostor južno od Struga koji je označen od rijeke Drave prema zapadu oko 500 m, a u nastavku kanal Kopanjek – već i sjeverno od njih, prema Podravskim Sesvetama. Naime, na karti se navodi čitavi niz krajiških, pojedinačnih imanja (konaka) i to označenih prezimenima. Južno od ovih kanala ili potoka tako imamo imanja obitelji: Matan, Peić, Petrovčić, Kožarić i Marković (kod predjela Lasci), a sjeverno, na sesvečkoj strani, brojna druga kao: Lovreković, Malčec, Veličan, Mikšić, Varga, Rešetar, Đurđević i drugi, i nesumnjivo su sva porijeklom iz Pitomače. Valja napomenuti da su tada, u zaseocima Šašnato Polje, Brestički Vrbaki, Brestić i Širine, živjele obitelji, odnosno, proširena imanja (konake) imala su obitelji: Široki, Zdeličan, Rakijašić, Fereža, Šoštarić, Begović i Pecek u Šašnatom Polju, Gregurković, Bedeković, Filjak, Sitec i Barčan u Brestičkim Vrbakima, Kolar, Predragović, Sildebek, Pintar, Sesvečan i Haraminčić u Brestiću i Širinama. Na tada lijevoj obali rijeke Drave gdje je Križnica, imanja su imale obitelji Miholjančan, Antoljak, Kakša, Frančić, Zvonarek, Žako, Majdak, Franjić, Iveza, Viri, Predragović, Rakitničan, Kovač, Tišljar, Šimunija i Malčec. Tada je prekodravlje bilo podijeljeno na predjele Franjićeva jada, Križnica i Vuska luka. Otprilike nešto zapadnije od današnjeg Crnog jarka u Križnici spominju se i ciganjske kuće (“Zigeunerhütten”), odnosno, tamo su Romi imali svoje kuće i posjede isto kao i na sjevernom dijelu Pitomače prema Kladarama. Godine 1780. na današnjem križničkom području navode se uglavnom naseljeni predjeli: Franjićeva jada, Mala Križnica, Križnica, Tišljarova jada i Presnička (Brestička) jada, a 1782. i predjeli Križnica, Vuska luka, Podrtina te Brestička jada. Ovi podaci govore da su vlasnici šuma, oranica i drugih imanja u Križnici i prekodravlju bili gotovo isključivo iz Otrovanca, te da su došli u vlasništvo navedenog područja prije 1780. godine

Govor Križničana danas, karakterizira konglomerat ekavštine, ijekavštine, kajkavštine i štokavštine te mađarskog jezika, što je apsolutno razumljivo. Križnica je 2011. godine imala 128 stanovnika i 84 stambene jedinice, od kojih su veliki dio kuće za odmor. Navedeni statistički podaci prije 1880. godine nisu u skladu sa činjeničnim stanjem, međutim stvarne podatke nemamo.

Broj stanovnika: 1869. O, 1880. 174, 1890. 154, 1900. 174, 1910. 179, 1921. 195, 1931. 194, 1948. 405, 1953. 428, 1961. 396, 1971. 271, 1981. 174, 1991. 136, 2001. 123, 2011. 128.

Matične knjige za Križnicu i navedene zaseoke se vode od 1717. (župa Pitomača). Ostale matične knjige – matice krštenih samo za Križnicu za periode 1871. – 1892.  u DA Virovitica. Za periode 1893. – 1903., 1904. – 1910., 1910. – 1921., 1922. – 1928., 1929. – 1945. i 1945. – 1949. u MU u Pitomači. Matice vjenčanih za periode 1871. – 1892. i 1893. – 1903. u DA Virovitica.  Za periode 1904. – 1922. i 1923. – 1949.  u MU u Pitomači. Matice umrlih za periode 1871. – 1892., 1893. – 1903. i 1904. – 1912. u DA Virovitica. Za periode 1912. – 1928. i 1929. – 1949.  u MU u Pitomači.

Izvor: “Pitomača kroz prošlost” – Branko M. Begović Bego

[/vc_column_text][/vc_column][vc_column width=”1/5″][vc_wp_custommenu title=”Popis naselja” nav_menu=”20″][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][/vc_column][/vc_row]