[vc_row][vc_column width=”4/5″][vc_column_text]

Kladare

[/vc_column_text][vc_gallery type=”image_grid” images=”4161,4162,4164,13772,13778,13773,13774″ img_size=””][vc_column_text]

Najzapadnije mjesto općine Pitomača doslovno se nastavlja na zapadni dio Pitomače, odnosno ulicu braće Radića. Na zapadu graniči s Kloštrom Podravskim, a na sjeveru s Podravskim Sesvetama. Kladare su smještene na podravskoj magistrali, dok je centralni dio mjesta odvojen nešto sjevernije i čini ga jedna paralelna ulica. Paralelno s Kladarama, nešto južnije se prostire naselje Dinjevac.

Na istočnom dijelu naselja, kao slučajni nalaz 1989. pronađeni su dijelovi keramičke pretpovijesne posude, a do danas nije poznato postojanje nekog konkretnog naselja u vrijeme srednjeg vijeka ili ranijih razdoblja. Najbliži arheološki lokalitet nalazi se na predjelu Orešje/Lasci sjeverno od mjesta. Povijesna veza s današnjim Kladarama nije poznata. Postoji priča da su se stare Kladare nalazile na tom predjelu, no to ne možemo dokazati. Naime, još u srednjem vijeku (1494., 1506…), u sastavu gorbonočkog vlastelinstva spominje se naselje Orešje (Oresya, Oressya). Kako smo spomenuli, u ovom kraju postoji navedeni toponim koji se sačuvao iz prošlosti pa možemo pretpostavljati da je nekakvo naselje doista i postojalo do Turaka, a nakon njih narod je obnovio naselje početkom 18. st. Osim srednjovjekovnih nalaza, na Orešju/Lascima se pronalaze i antički te pretpovijesni nalazi, a ima i mlađih, vjerojatno iz 18. st.

Kladare se nalaze u sastavu pitomačke župe nekoliko godina nakon njezina osnutka 1710. godine. Osnovane su brzo nakon oslobođenja Virovitice od Turaka i to, najvjerojatnije već u prvom desetljeću 18. st. Kladare se ne spominju u kanonskim vizitacijama sve do 1733. godine, međutim, spominju se 1724. u matičnoj knjizi krštenih i vjenčanih pitomačke župe. U istoj knjizi/matici spominje se i naselje Bršljanovec (Berslianovecz), ali takav toponim danas u okolici Pitomače ne postoji. Još je Paškal Cvekan 1978. primijetio da se postupno prestaje spominjati Bršljanovec, a pojavljuje se naziv Kladare i u oba mjesta navode se ista prezimena u matičnoj knjizi. Zaključak može biti samo slijedeći: ili su to ista mjesta pa se jedno mjesto naziva različitim imenima, ili se radi o dva susjedna mjesta koja su se pretočila u jedno. I Cvekan pretpostavlja da se Bršljanovec možda nalazio na lokaciji Orešje, za koje „današnji stanovnici Kladara drže (na temelju usmene predaje) lokacijom starih Kladara“. Pod godinom 1724. (kolovoz- rujan 1724.) u matičnoj knjizi krštenih i vjenčanih navode se oba spomenuta mjesta, i Kladare i Bršljanovec, a prezimena mještana koja se spominju u njima podudaraju se: Haraminec, Puškarić, Magdić, Brdar, Sabolić, Špiranec, Cetinjan, Badanjek i dr. Bršljanovec se prvi put spominje 1717., a Kladare 1724. koje se godine obad mjesta zajedno spominju u razmaku od mjesec dana. Narednih godina i dalje se spominju oba mjesta, međutim, Bršljanovec sve rijeđe, a Kladare sve češće, da bi do 1729. Bršljanovec sasvim nestao. Tih godina Kladare se navode kao Cladare ili Kladare. Na karti iz 1782. godine Kladare (Kladara) su prikazane kao jedno malo naselje pored magistralne ceste, u kojem nema nikakvog značajnijeg i većeg objekta. Naredne, 1783. godine, u Kladarama je 37 kuća.

Tijekom povijest, kako možemo vidjeti iz statističkih podataka, Kladare su i dalje malo naselje. Ovdje se narod bavio i još uvijek se bavi uglavnom poljoprivredom, a na istočnom dijelu naselja prostire se jedan dio pitomačke industrijske zone u kojoj neka poduzeća imaju svoje pogone. U ovome mjestu nije postojala niti kapela niti groblje sve do 1932. kada je sagrađena današnja kapela Blažene Djevice Marije, a inventar je uređen u duhu vremena. Mještani Kladara niti danas nemaju svoje groblje već koriste ono u Pitomači. Prva škola u mjestu je osnovana 1832. godine. Do 1911. godine bila je u sastavu pitomačke škole, ali se tada izdvaja. Zgrada je izgrađena 1929., a ovdje je nastavu predavao i Zlatko Špoljar, naš poznati pedagog, skladatelj i književnik. Škola je izgrađena zahvaljujući poduzetnosti Valenta Badanjeka, Stjepana Novosela, Antuna Čikvara i Benka Magdića. Tada je to bila četverogodišnja škola pa su se viši razredi polazili u Pitomači. Škola je danas područna.

 Nogometni klub „Sloga“ Kladare osnovan je 1961. godine, dok je mjesno Dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano još 1930. godine. Posljednjih nekoliko desetljeća Dobrovoljno vatrogasno društvo Kladare jedno je od najaktivnijih i najorganiziranijih društava na području općine Pitomača, te Vatrogasne zajednice Virovitičko-podravske županije. 2008. godine izgrađen je u centru mjesta novi vatrogasni dom.

Još jedno od vrlo aktivnih društava u Kladarama je „Čuvarice kulturne baštine“ koje je izraslo iz Udruge žena „Kladarka“ osnovane 1980. godine. Najistaknutija članica nedvojbeno je Ivka Mađar, a društvo je nastupalo na brojnim smotrama i manifestacijama diljem zemlje i inozemstva. Udruga se bavi očuvanjem, prezentacijom i njegovanjem narodne i kulturne baštine Kladara. Valja spomenuti da u mjestu živi i radi poznati slikar naivac Stjepan Ivanec.

Osnova imena Kladare nesumnjivo potječe od imenice klada, što u svakom slučaju govori da je u prošlosti ovdje bilo puno starih šuma koje su rušene, a klade prevožene gdje je drvo bilo potrebno. Kako smo već spomenuli, Bršljanovec je bio naselje koje se nalazilo ili na samom mjestu današnjih Kladara ili negdje u blizini, a podrijetlo imena možemo tražiti u biljci bršljanu koji invazivno i samoniklo raste u okolnim šumama (bršljan – Hedera helix). Možemo samo pretpostaviti i reći da je početkom 18. stoljeća stanovništvo obnovilo starije naselje koje je bilo obraslo bršljanom po kojemu su mu dali ime, a kasnije ga pripojili novom, koje je dobilo ime Kladare.

Kladarski govor isključivo je kajkavska ekavština, a naselje je prvih desetljeća 18.stoljeća naselilo stanovništvo koje je došlo prvenstveno iz područja Đurđevca i zapadnijih dijelova Podravine. Prve statističke podatke imamo iz 1733. godine kada je zabilježeno 40 kućedomaćina. 1771. Kladare imaju 43 kuće, 1787. taj broj pada na čak 28 iz nepoznatih razloga. Možemo pretpostavljati da je tih godina došlo do velikog požara. 1827. broj kuća se više nego udvostručio od posljednjeg podatka, ima ih 62, a 30 godina kasnije taj broj stagnira: 1857. 40 kuća. Gotovo tijekom jednog stoljeća naselje ima između 300 i 400 stanovnika. 1771. taj je broj točno 300, 1789. i 1808. 280, 1817. 307, 1826. 322, a 1839. 400. Godine 1851. u Kladarama živi 450 stanovnika, a nakon toga taj broj se kontinuirano povećava, s time da je najnapučenije bilo između dva svjetska rata.

Godine 1848. u Kladarama je 41 kućedomaćin, a te godine se navode ova prezimena: Badanjek, Bajsar, Brlas, Biščan, Busić, Cetinjan, Čikvar, Čop, Galetić, Habek, Herent, Horvat, Ivanec, Klinžić, Korpadi, Magdić, Mađeric, Maretić, Matančić, Mesarić, Novogradec, Novosel, Pavunović, Petrušić, Pintarić, Rendulić, Šubić, Špiranec, Tambolaš i Zlatar.

Kladare (broj stanovnika): 1857. 404, 1869. 485, 1880. 497, 1890. 615, 1900. 691, 1910. 740, 1921. 748, 1931. 752, 1948. 703, 1953. 679, 1961. 647, 1971. 614, 1981. 575, 1991. 540, 2001. 523, 2011. 468.

Matične knjige se vode od 1717.  u župi Pitomača. Matice krštenih za period 1717. – 1732. + vjenčanih 1720. – 1732. u Župnom uredu u Pitomači. Matice krštenih za periode 1732. – 1768., 1768. – 1810., 1810. – 1832. i 1832. -1857. u HDA u Zagrebu. Matice krštenih za periode 1858. – 1871., 1871. – 1892. u Državnom arhivu u Virovitici. Za periode 1893. – 1903., 1904. -1910., 1910. – 1921., 1922. – 1928., 1929. – 1945. i 1945. – 1949.  u MU u Pitomači. Matice vjenčanih za periode 1732. – 1832., 1832. – 1857. i 1857. – 1871. u HDA. Za periode 1871. – 1892. i 1893. – 1903. u DAV. Za periode 1904. -1922. i 1923. – 1949. u MU u Pitomači. Matice umrlih za periode 1728. – 1785. (+1740. – 1745.), 1786. – 1832., 1832. -1857. i 1858. – 1871. u HDA. Za periode 1871. – 1892., 1893. – 1903. i 1904. – 1912.  u DAV. Za periode 1912. -1928. i 1929. – 1949. u MU u Pitomači.

U mjestu je danas kapela Blažene Djevice Marije izgrađena 1932., a u njoj su sačuvane dvije skulpture koje su se do požara nalazile u pitomačkoj župnoj crkvi – skulptura sv. Izidora i skulptura sv. Ivana Krstitelja. U kapeli se nalazi oltar BDM koji je izgrađen 1930-ih godina. Stara školska zgrada izgrađena 1912. godine još uvijek je u dobrom stanju, a u tom dijelu, odnosno centru mjesta nalazi se i nogometno igralište, društveni dom te vatrogasno spremište. Godine 1998. u tom dijelu mjesta podignut je spomenik kao sjećanje na branitelje Petra Jurišu i Zdravka Pankaza koji su poginuli u Domovinskom ratu 1991. – 1995. Spomenik je rad slikara i kipara Josipa Šimića Šime. Raspelo ispred kapele je podignuto 1904. godine i na njemu piše „Spasitelju za nas raspetom ovaj znak svoje ljubavi postavlja selo Kladare 1904“. Na istom se je mjestu, što je za mještane vrlo važno, raspelo nalazilo još u prvoj polovici 18. st.

Godine 1782. Kladare (”Kladara”) su opisane ovako: “Udaljeno je tričetvrt sata od Kloštra, puni sat od Sesveta, pola sata od Pitomače, pola sata od Oderjana, puni sat od Otrovanca. Izgrađeno je na ravnici koja se, uzduž zemaljske ceste iz Kloštra u Slavoniju, prema Kloštru podiže u raznim brežuljcima, na kojima stoji nekoliko kuća koje dominiraju nad ostalima. Posred sela uleknina je u kojoj se skuplja kišnica i između močvara čini mnoštvo malih bara. Močvare ljeti toliko presuše da blago može uči na pojilo, čemu ta voda, koja ima više pjeskovito no glibljivo dno, može vrlo dobro poslužiti. Ta voda ima jaraka koji ide kraj kuća ispod mosta, kojime se višak kišnice odvodi, a proširuje se na livadama i tvori močvare. Na donjem kraju sela također ispod mosta prolazi jarak, u koji se za jako kišna vremena izlijeva potok Sedlarica i širi se po spomenutim livadama. Iznad sela preko njega se nigdje ne može prijeći, osim označenim putem u Pitomaču, i to samo za suha vremena. Zemaljska cesta koja iz ovoga sela ide u Kloštar već je opisana u broju 6, drugi njezin mali komadić prema Pitomači ima čvrsto tlo, širok je i za svakakva vremena dobar za prolaz teških vozila. Kolni put prema Dinjevcu koji je na označenim livadama neprekidno ograđen živicom, ima, dokle god je naznačen kao kolni put, čvrsto i ponešto pjeskovito tlo, no na livadama je stalno močvaran, osim za vrućih ljeta. Uzvisine koje leže uz zemaljsku cestu prema Kloštru i protežu se do iznad mlake u selu te dominiraju na zemaljskom cestom, pružaju ovdje dobar vidik. U svakom se slučaju u nuždi mogu iskoristiti da bi se pokrilo zemaljsku cestu koja iz Slavonije dolazi kroz Pitomaču. Desno bi se krilo na Velikom polju naslonilo na Kozarevac potok, a lijevo krilo na Kladare.”

Izvor: “Pitomača kroz prošlost” – Branko M.Begović Bego

[/vc_column_text][/vc_column][vc_column width=”1/5″][vc_wp_custommenu title=”Popis naselja” nav_menu=”20″][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][/vc_column][/vc_row]