Rimokatoličke župe na području općine Pitomača

RKT župa sv. Vida Pitomača

Župa svetoga Vida u Pitomači – postanak

Selo Pitomača je od 1706. do 1710. podiglo drvenu kapelu s tornjićem u kome su i zvona, u čast svetome Vidu, mučeniku. Kapela se nalazila nasuprot današnjeg župnog dvora, a oko nje nalazilo se groblje. Pitomača je tada bila područno selo župe u Kloštru Podravskom.

Godine 1710. biskup Mirko grof Esterhazi je u travnju, na molbu Pitomačana osnovao župu sv. Vida u Pitomači. Prvim župnikom je imenovao Đuru Mužinića. Patronatsko pravo nad župom vršila je do 1918. vojnička vlast budući da je Pitomača bila u području Vojne krajine. To se je odvijalo po zapovjednicima đurđevačke regimente i cara. Nakon 1918. patronatsko pravo nad pitomačkom župom pripalo je zagrebačkom nadbiskupu tako da je on sam mogao imenovati i postavljati župnike. Također je naglašeno kako su župljani dužni sami uzdržavati svoju crkvu i svoje duhovnike, ako ih žele imati.

Drvena crkva sv. Vida imala je četiri kvalitetna barokna oltara:

– veliki oltar sv. Vida – djelomično mramoriziran, a djelomično pozlaćen, bio je lijepo kiparsko i barokno djelo
– oltar Blažene Djevice Marije
– oltar presvetog Sakramenta i
– oltar sv. Franje Ksaverskog
– propovjedaonicu
– dva zvona i
– orgulje.

Današnja župna crkva u Pitomači

Kako se Pitomača brzo razvijala i stanovništvo raslo, bilo je potrebno podići novu, zidanu župnu crkvu. Osim toga, stara je crkva zbog vlage i drvenog materijala postala trošna i prijetila je opasnost da se sruši.

Nova, zidana crkva sv. Vida sagrađena je uz glavnu cestu 1782. do 1783. Sagradili su je graničari pitomačke kumpanije broj 6 zalaganjem župnika Vida Bosiljevca. Sagrađena župna crkva jednobrodna je barokna građevina koja ima prostrano svetište koje završava polukružno iznutra i izvana. Lađi su na sredini istočnog i zapadnog zida dodana proširenja polukružnog apsidalnog oblika i tu su smješteni oltari. Duljina cijele crkve s tornjem iznosi 34,12 metara.Iznutra ju je uredio župnik Kovačić od 1891. do 1903. godine i dao joj onaj izgled koji je sačuvala do požara 1968. g. Nastojanjem župnika Josipa Kovačića glavni oltar zaštitnika crkve i župe izradio je Josip Runggaldier u St. Ulrich – Groedenu – Tirol – za 1510 forinti, 1897. Nad drvenim oltarnim stolom bilo je drveno svetohranište s Raspelom na vrhu. Uz svetohranište je sa svake strane bio po jedan manji anđeo u klečećem stavu – adoranti. Drveni retabl u ravnini u sredini iznad svetohraništa imao je uramljenu sliku sv. Vida koju je naslikao Ivan Bauer, slikar i profesor na obrtnoj školi u Zagrebu, ulje na platnu.

Svetac je prikazan u času svog mučeništva. Uz sliku sa svake strane retabl je imao po dva stupa ispred kojih su postavljeni kipovi sv. Petra i Pavla. U atici je postavljena slika Presvetog Trojstva, djelo slikara Ivana Bauera. Osim velikog oltara, bili su: oltar sv. Ane – Presvetog Srca Isusova; oltar sv. Josipa; oltar Majke Božje; oltar sv. Valentina. Crkva je imala propovjedaonicu, postavljenu na zapadnom zidu između oltara Presvetog Srca Isusova i Majke Božje; postaje križnog puta, naslikane na platnu i orgulje koje su izgorjele u požaru. Crkvu je prvi oslikao 1902. Oton Iveković, profesor na obrtnoj školi u Zagrebu. Barokno pročelje crkve raščlanjeno je pilastrima – njih četiri – vijencem i prozorima. Prvu drvenu kupolu kupolu na tornju dao je 1814. podići župnik Petar Maraković. Župnik Kovačić dao je urediti prostor oko crkve tako da je najprije taj prostor s južne i zapadne strane podzidan, a neravno tlo izravnato. Zasijana je trava, zasađene lipe i omorike. Župnik Petar Mihinić dao je 1932. oko crkve napraviti betonsku ogradu.

Fatalni požar i obnova crkve

Vatra se pojavila u predjelu Riegerovih orgulja od električne instalacije. Malo pomalo je tinjala u noćnim satima dok se pred ujutro 23. studenoga nije rasplamsala i iz orgulja proširila na toranj i na tavan crkve. Kako je i strop crkve do svetišta bio drven, vatra je brzo zahvatila strop i sav namještaj u lađi i svetištu crkve. Kad su najbliži susjedi i prolaznici na cesti zapazili požar, bilo je već prekasno. Tog jutra nije bila ispravna ni vatrogasna sirena, a nije se moglo više ni zvoniti na uzbunu jer su užeta zvonova tada već bila izgorjela. Kad se srušio i gornji dio drvene kupole tornja s jabukom i križem, crkva je izgorjela. Sačuvana od požara ostala je sakristija i nad sakristijom mali kor, vjeronaučna soba i sve crkvene stvari koje se obično u sakristiji čuvaju – odijela i sveto posuđe. Spašeni su gotovo svi kipovi s oltara, a i svijećnjaci od kovine i kromirani.

Biskup Franjo Kuharić došao je oko 10 sati prije podna toga dana iz Zagreba i u ime nadbiskupije položio prvi prilog od milijun starih dinara te se već istog dana u popodnevnim satima započelo s obnovom. Nakon godinu i po dana župna crkva bila je gotovo potpuno obnovljena i iznutra tako uređena da je na blagdan sv. Vida – 15. lipnja 1970. – svečanim načinom posvećena. Posvetu je obavio tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić. Valja istaknuti da nikada Pitomačani nisu bili tako zauzeti i velikodušni, tako složni i jedinstveni kao u obnovi svoje župne crkve. Bratska pomoć je stizala iz susjednih podravskih župa, a posebno Kloštra u iznosu oko pet i pol milijuna starih dinara, uz prilog međunarodnog Caritasa iz Rima koji je iznosio 10 tisuća njemačkih maraka. Sve ostale izdatke koji su iznosili preko 52 milijuna starih dinara, ne računajući besplatne dobrovoljne radove sela i župe, pokrili su župljani. Crkva je potpuno obnovljena 1975.g.

Unutrašnje uređenje obnovljene crkve

Cijelo svetište je znatno podignuto. U sredini prednjeg dijela svetišta prema trijumfalnom luku postavljen je novi, mramorni oltar. S lijeve strane postavljen malo naprijed, nalazi se mramorni ambon za čitanja i propovijed. Stepenice, pod svetišta i zidovi do metar i pol u visini obloženi su pločama žućkastog mramora.

Najnovija obnova svetišta poduzeta je 2003. g. zalaganjem tadašnjeg župnika Matije Vonića koji je dao napraviti novi drveni barokni oltar sv. Vida, po uzoru na stari koji je izgorio u požaru. U sredini oltara je slika koja prikazuje mučeništvo sv. Vida koji je stavljen u kotao s vrelim uljem. Na vrhu je slika Presvetog Trojstva. U oltar je ugrađeno svetohranište, a s njegove lijeve i desne strane nalaze se anđeli, obnovljeni u baroknom stilu. Oltar je izrađen pod pokroviteljstvom Virovitičko-podravske županije na čelu sa tadašnjim županom Ivanom Begovićom. Također su restaurirani kipovi sv. Petra i Pavla koji krase oltar, kao i kipovi sv. Barbare i sv. Nikole, biskupa, koji su smješteni na lijevoj i desnoj strani svetišta, na obojenim drvenim pločama. Cijelo svetište je obojeno i oslikano.

Na mjestu starih baroknih oltara kupljenih u Varaždinu, ispod trijumfalnog luka, dva metra i nešto iznad poda, napravljene su niše, a u njih su postavljeni kipovi sv. Ane, lijevo i sv. Josipa, desno.

U istočnoj apsidi lađe gdje se nalazio oltar sv. Valentina, postavljena je mramorna krstionica. Iznad krstionice uza zid na povišenom mjestu smješteni su sačuvani kipovi iz izgorjelog oltara sv. Valentina koji stoje na mramornoj ploči. Na zidu je veliki mozaik sv. Valentina sa bolesnikom. Ispod mozaika su kipovi Srca Isusovog, sv. Alojzija Gonzage, sv. Florijana, sv. Ivana Krstitelja i bl. Alojzija Stepinca.

U zapadnoj apsidi je oltar Majke Božje. Na nj se postavlja malo svetohranište u Velikom tjednu. Iznad mramornog oltarnog stola nalazi se veliki mozaik Majke Božje sa djetetom Isusom u naručju, a ispod mozaika su kipovi Majke Božje s Isusom, sv. Lucije, sv. Antuna Padovanskog, sv. Franje Asiškog i sv. Male Terezije. Postaje Križnog puta su od brončanih reljefa, nabavljene 1970. iz Italije. Novu kupolu tornja napravio je tesar Mato Juračak iz Martinske Vesi kod Siska 1971. , ali nije jednaka staroj koja je bila ljepša i skladnija. Crkva izvana je ožbukana i obojena 1975. , a taj je posao uspješno izveo zidarski majstor Đuro Makvić iz Pitomače.

Područna sela i kapele pitomačke župe

U sastavu pitomačke župe nalaze se tri sela: Otrovanec, Kladare i Velika Črešnjevica. Tu pripada još i Križnica koja je najudaljenije mjesto župe, preko rijeke Drave, sjeveroistočno od Pitomače, kao i stari pitomački konaki: Đuretina i Šašnato Polje.

Otrovanec je najstarije selo župe koje je u njenom sastavu od njena osnivanja 1710.g. kažu da se tako prozvalo po otrovnoj vodi ili po otrovnoj travi koja je rasla u močvari ispred današnje škole. Kapela sv. Jelene u Otrovancu sazidana je u 18. st., oko 1769.g. Barokno je oblikovana. Najveću umjetničku i kulturnu vrijednost ima bez sumnje lijepi barokni oltar sv. Jelene.Ona je u kraljevskoj odjeći, zaogrnuta plaštem i kraljevskom krunom na glavi. U desnoj ruci drži križ, a u lijevoj kraljevsko žezlo. Selo Kladare dobilo je naziv po stovarištu trupaca ili klada, kada se početkom 18. st. sjekla šuma i odatle odvozile klade.

Kapelu u čast Blažene Djevice Marije na nebo uznesene dao je podići župnik Petar Mihinić 1932.g. Velika Črešnjevica – ime joj dolazi od črešanja, kako Podravci kažu: črešnje (trešnje). U središtu sela podignuta je kapela sv. Ilije proroka.

Autori teksta:
Župnik : vlč. Ivica Puškadija
Kapelan/ župni vikar: vlč. Siniša Blatarić

RKT župa sv. Franje Ksaverskog Kozarevac (naselje Grabrovnica)

Župa sv. Franje Ksaverskog Kozarevac, Preradovićeva 4, 48362 KLOŠTAR PODRAVSKI

048/895 075, [email protected]

Ivica Gladoić, župnik

RKT župa sv. Petra apostola (naselja Stari Gradac i Starogradački Marof)

Stranica u izradi…

RKT župa Presvetog Trojstva Turnašica (naselja Turnašica i Sedlarica)

Braće Radića 1, Turnašica, 33405 Pitomača

Župnik: Ljubiša Krmar

Mobitel:  099/ 677-5909

E-adresa: [email protected]